Weltschmerz zvuči pomalo nacistički priznaćete. Sumnjivo je to… A još sviraju na dan navodnog oslobođenja Beograda i to sa kim? Bendom iz Nemačke. Nisu tu čista posla.
Na taj 20.oktobar u posetu su nam došli MMF i ruski predsednik Medvedev, a grad, pored toga što je bio u blokadi, još je i “ulepšan” sa ruskim zastavama, na teveu su prikazivani ovi lakrdijaši iz Skupštine kako pokušavaju da se uvuku u dupe Medvedevu (iz koga je već virio Boris Tadić), a aktivisti/kinje jedne lokalne antifa grupe su prethodno veče privedeni u policijsku stanicu zato što su lepili sarkastične plakate na račun MMF-a i Medvedeva. Srbija je u kurcu, nije sporno. Pa ti onda idi još na pank koncert da se zajebavaš…
Dakle, da se vratimo već pomenutoj, upadljivo sumnjivoj manifestaciji, održanoj u Žici. Weltschmerz (ili “svetski bol” ako je verovati “dobro obaveštenim izvorima”) su nove zvezde lokalne DIY scene, ovo je bio njihov prvi koncert, i meni lično on je bio super – jedna potpuno nova energija i pristup, itekako potreban sceni natrpanoj bukom, krastom i teškim rifovima. Njihov zvuk je obojen nju vejv atmosferom (zbog klavijatura) i pank energijom, ritmovi i muzika su plesni, dok su tekstovi, koliko sam uspeo da razumem jednostavni, anarhistički i borbeni (Nihilistkinja, Insurekcija…). Šteta što nisu jos navežani kako treba, pošto ima tu dosta potencijala za odličan bend. Scenski nastup isto super, ples, skakanje, vesela ekipa u publici… Puna Žica, mislim da je ovaj put prekoračena magična cifra od 40 prodatih karata.
Nakon Weltschmerza klub se ispraznio pa su Sick Times započeli svirku u hladnijoj atmosferi, pred manjim brojem ljudi. Šta znam, onoliko koliko sam ih gledao, bili su mi okej, ali nezanimljivi, neki uobičajeni hc pank, sa pank rok delovima, vokal me podsecao na Negative Approach, ali mi nisu držali pažnju, pa sam izašao napolje na priču i druženje. Čuo sam da su svirali obradu Misfitsa, čini mi se i još nešto da su obradili, ali ne sećam se šta. Hm, hm, možda Black Flag… I tako… Okej veče u poremećenom gradu, u poremećenoj zemlji, u poremećenom svetu.
kobi
Tags: DIY, Recenzija koncerta