Archive for the ‘Svirke’ Category

Koncert: Bottox, Klopka za pionira, Humanist, Terrarium; 9.decembar 2009, klub Maršal 6

Sunday, December 27th, 2009

plahatanetKoncert: Bottox, Klopka za pionira, Humanist, Terrarium; 19.decembar 2009, klub Maršal 6

Subota nije obećavala, jednostavno sam imao takav osećaj. Ustavši nakon naporne večeri, razvlačio sam se ceo dan po stanu, zima i hladnoća su mi ušli pod kožu i kosti, te sam veći deo dana proveo pod ćebetom, neprestano vrteći deset televizijskih kanala u nedogled. Sa hladnoćom je polako došla i depresija. Ubitačna kombinacija.

Kakogod, preživevši popodne kako sam znao i umeo, uputio sam se na unapred dogovorenu lokaciju. Našavši se sa ostatkom bande uputismo se ka Maršalu. Da li da napominjem da smo bili prvi? Šta da se radi, kao poštujemo dogovore, ako kažu u 20h, mi tada i dolazimo. Organizatorki je ovo bio prvi koncert u tom klubu i bilo joj je bitno da sve prođe okej. U skladu sa svojim raspoloženjem bio sam skeptičan. Ipak je bio jebeni sveti Nikola, kada pola Srbije slavi, a druga polovina ide u goste, a još tome treba dodati i elementarnu snežnu katastrofu koja je zavejala beogradske ulice. Ništa nam nije preostalo nego da se zabijemo u neki ćošak i sačekamo ostale bendove i opremu. Nedugo zatim ljudi počeše da pristižu, oprema se nameštala, montirala, štelovala, itd. Da bi sve bilo haotično i u skladu sa mojim raspoloženjem, pobrinulo se gitarsko pojačalo. U pitanju je bilo neko čehoslovačko pojačalo marke „Tesla“, koje je više ličilo na grejalicu, nego na pojačalo.Nisam ja bač neko zakeralo koje inisistira na ne znam kakvoj opremi, ali to pojačalo nije odavalo utisak da će dati bilo kakav zvuk, što je na kraju i bilo tako, ali smo uspeli da posudimo pojačalo od Maršala.

Čast da prvi otvore koncert imali smo mi, odnosno Bottox – u pitanju je trešersko pankerski grajnd, ili grind/thrash sa pankerskim stavom, ludo i brzo. Imali smo pehove, ispadale su palice, grešili smo, ali na svu sreću niko nije primetio.A i nije poenta da budemo precizni ko švajcarski sat, ipak je to jedno opušteno veče, malo veća proba i zabava, bar je tako izgledalo zbog opuštene i prisne atmosfere. Hit po hit i privedosmo repertoar kraju, dva nova hita premijerno na kraju. Posle nas Klopka za pionira – čini mi se da nisam prava osoba koja bi mogla da opiše šta se tu dešavalo. U pitanju je nekakav indastrial/nojz/post/nju vejv, ili šta već. Gomila buke, nerazgovetnih tekstova, čudnih zvukova. Bez obzira što meni i nisu baš legli, ekipi su se dopali. Primetio sam da su ih ljudi baš ispratili. Izgleda da imaju kultni status, ili bar počinju da ga dobijaju. Nakon ni sam ne znamo koliko minuta buke uslediše Humanist. To je drugi put da ih gledam, prvi put je bio na legendarnom Šipucu u Kambelevcima, a pošto se tog prvog puta ne sećam baš najbolje, ovo mi je došlo kao vatreno krštenje. Odmah na početku su počeli da praše i prava je šteta što oprema nije bila bolja jer bi dojam bio još bolji. Odličan nastup popraćen komentarima između pesama koji su nam pomogli da shvatimo zbog čega su tako besni i o čemu zapravo pevaju.Dodatnom zagejavanju doprineo je Lemi aka Shon koji je energično pratio svaku pesmu, pa je u jednom trenutku završio i na bas pojačalu. Na kraju su nam priredili mali performans i otišli.

Čast da zatvore ovaj slavski koncert imali su Terrarium. Opet nisam najbolja osoba da daje sud o njihovom nastupu, jer takvu muziku baš i ne slušam, ali potrudiću se da budem što objektivniji. U pitanju je neki sludge/crust/metal, jako spore pesme, mračni rifovi, jako prljav i težak zvuk gitare, mračni tekstovi. Malo su mi bili previše mračni, i povratili su mi rasploženje sa početka večeri. Ali to im je valjda i bila namera, da stvore tu mračnu atmosferu. Nakon dvadesetak minuta, priveli su nastup kraju,a to je bio i kraj večeri.

Uprkos mojim crnim sumnjama, pojavilo se pedesetak ljudi, što je jako dobro, s obzirom na okolnosti . Nemam informaciju da li je sve prošlo kako treba, ali se nadam da ćemo najzad dobiti mesto na kojem će moći da se rade koncerti i u budućnosti.

xVx

Koncert: The Truth i Junk Messiah

Thursday, December 10th, 2009

6.decembar 2009, Žica

The Truth Junk MessiahVeć druga recenzija koju pišem, a u kojoj moram da pljunem na srpsku (a i svaku drugu) policiju. Jebali ih i međunarodni teroristi i oni koji su odlučili da tako nazovu onu idiotsku akciju bacanja molotovljevih koktela na grčku ambasadu u Beogradu, i oni koji šalju pandura u civilu da prisluškuje razgovore u kafani, i one koji šalju žandaremiju na nikad benigniju akciju ostavljanja cveća i sveća u pomen na dečaka ubijenog u Grčkoj od strane policije, tačno pre godinu dana.

Dakle, koncert u policijskoj državi.

Na koncert upadamo sa malim zakašnjenjem, Trutov(c)i već sviraju, piče hardkor pank, treši zvuk, kratke i brze pesme, znate već. Fino zvuče, mada nemaju najbolji zvuk, a i oseti se da nisu uigrani zbog nemogućnosti za redovno vežbanje. Uspeo sam da uhvatim samo drugi deo koncerta Zagrepčana Junk Messiah, pošto sam se malo zapričao na šanku. Dobro zvuče, pfffff, mrzim da smišljam poređenja, meni je to vuklo na Ameriku osamdesetih, sa treš delovima, nisam ih pre slušao, ali za prvi put sasvim okej. Atmosfera nikad mrtvija, stvarno ne znam šta je sa ljudima bilo te večeri, ne sećam se kada sam zadnji put bio na koncertu na kome je bio tako mlak fidbek publike. Te večeri sam prvi put nakon nekoliko meseci popio par čaša vina i bilo mi je lepo, mada mi to nije pomoglo da pažljivije pratim svirku, heh… Bendovi su te večeri zaslužili mnogo topliju atmosferu.

k.

Koncert: Katma i Unison

Sunday, November 22nd, 2009

20.11.2009.

Banatski Rock Club – Zrenjanin

Katma, Unison – upad 100

humanist weltschmertz

Magla na putu! Super. Brzinom od 50 km na čas i spretnošću i odgovornom vožnjom naših vozača stižemo u Zrenjanin city! Posle kraće pauze na periferiji ZR-a eto nas ispred kluba u kome će se koncert i održati. U pitanju je Banatski Rock Club. Fino mestašce za oko stotinak ljudi čiji enterijer krase slike Frenka Zape, Black Sabbatha i razne ploče rock’n’roll ekipe iz kasnih 60ih i 70ih godina prošloga veka. Ovo je inače prvi koncet u ovom prostoru u organizaciji Banat Hard Kor ekipe iz Zrenjanina. Aha, kad smo već kod probijanja leda i Katmi a bogme i Unison-u su ovo prvenci u ovom lepom gradu na obali Begeja. Koncert je počeo dosta kasno. Magla i kašnjenje uzrokovano istom su jedan od razloga, mada nije ni bilo potrebe počinjati ranije. Instrumenti su na bini, tonska je odrađena, sve je spremno! Prvi se na binu penju Katma! Novi bend sastavljen od bivših (i sadašnjih) članova Jatagana, Senza Replice, The Truth of XXX-a, Crustavaca … (spisak je dugačak). Šestočlana povorka na čelu sa 2 ženska vokala, jednim agresivnim a drugim, na momente agresivnim, na momente laganim, emotivnim. Muzika bi se mogla okarakterisati kao brzi punk sa blagim hard core uticajem. Tekstovi su angažovani, slobodarski ali otpevani (pošto ih nisam čitao) na vrlo originalan i ne-kliše način. Priča između pesama nije izostala, i reakcija je, uglavnom, bila aplauz i urlik mase. Kad smo već kod ljudi, u klubu je bilo negde, po mojoj slobodnoj proceni, između 40 i 60 ljudi. Katma, kao što rekoh, prvi put svira u Zrenjaninu a ovo je njena druga svirka, inače. Svirali su oko 30 minuta i za kraj otprašili jednu obradu. Na moju veliku radost to je bila ’’Oh Bondage Up Yours!’’ od X Ray Spex. A da, zaboravih da dodam da je Katma i inter city bend Kraljevo, Zrenjanin, Beograd relacija. Posle malo duže pauze, na binu izlaze Unison. O Unison-u se može puno govoriti. Bend je nastao pre 17,18 godina. Kako su se članovi smenjivali tako se i muzika menjala. Danas, za razliku od ranih dana kada su svirali hardcore u stilu Gorilla Biscuits i Bold, sviraju neki tripozni hardcore/metal sa svakakvim začinima. Malo matematike, malo brzine, malo etno zvuka, malo sporijih delova. Sve u svemu, jako uvežbano i tehnički potkovano. Ne može im se na tome ništa zameriti. E sad ukusi su različiti pa se nekome više sviđa xUNISONx, a nekome ovaj današnji .UNISON. No to da ostavimo po strani i po na osob. Odsvirali su nekih 40 minuta do sat vremena i tu beše kraj. Nakon svirke još malo se blejalo po klubu, malo ispred kluba, malo sa pandurima u klubu i onda kud koji mili moji.  Put magle se nastavio ali smo svi srećni kući stigli. Da rezimiramo. Klub – super, Katma – Bog, Unison – Objasnili, Ljudi – Bomba!, Sledeća svirka u Zrenjaninu – Jedva se čeka, Izveštaj – KRAJ.

Piše: ALERTA!

Status//Hysterie/Katma, 2. novembar '09, klub Žica, Beograd

Thursday, November 5th, 2009

Ovo veče u Žici izbacilo je na svetlo dana nešto što se krčkalo godinu dana u podzemlju naših života. Prvi nastup benda Katma. Samo ime benda asocira na metal zvuk, međutim ovi hipi grajnderi sviraju pank. Evo šta njihov background govri o njima: Zluradi Paradi, Bottox, Jatagan, Senza Replica, the Truth (Crustavce da ne spominjem). Dakle, sad je malo jasnije ko su članovi i članice Katme. 2 vokala, 2 gitare, bubanj i bas. Počeli/e su brzo i energično. Mož’ se pleše, mož’ se skače, a može i da se neartikulisano radi i jedno i drugo kao što to radi Anka dok vrišti u mikrofon, a njen bližnji gitarista u oblaku isparenja iznad glave ispisuje tekst: “stop nasilju u bendu”. Znači bilo je veselo, a bogme i gužva u Žici.  Vokali su se smenjivali: Anka, Milica, Anka, Milica, Milica, Kobica, Milica i svi su bili jaki. U pauzama između pesama Anka voli da priča. Za prvu svirku priča  je pre svega veoma informativnog karaktera i veoma korisna, pogotovo za one koji/e su imali/e problema da provale da su tekstovi pesama pisani na domaćem jeziku (a jesu). Tekstovi redom, na školski način crpe inspiraciju u svim večitim problemima od državne represije do rodnih stereotipa, izmišljenih granica oko usamljenih srca itd. Za kraj su ostavili/e obradu prastarog hita X-Ray Spexa “Oh Bondage, Up Yours!” koji je izgleda bezvremen. Ali to baš i nije bio konačan kraj, jer je nakon njega usledio bis. I tako ih je ekipa ipak zgotivila.

Katma

Što se tiče samog imena benda, radi se antitezi dogme. Etimološki, dihotomija je jasna iz engleskog jezika, catma/dogma. Reč je o parodiji preuzetoj iz jedne izmišljene religije – diskordijanizma. Diskordijanci/ke nemaju dogme (apsolutna verovanja), ali zato imaju katme (relativna meta-verovanja). Centralna diskordijanska katma glasi: “Svaka tvrdnja je istinita u nekom smislu, neistinita u nekom smislu, besmislena u nekom smislu, istinita i neistinita u nekom smislu, istinita i besmislena u nekom smislu, neistinita i besmislena u nekom smislu i istinita, neistinita i besmislena u nekom smislu.” Ako ponovite ovo 666 puta doživećete neverovatno prosvetljenje u nekom smislu.

Status//Hysterie

Status//Hysterie je hardcore/punk/crust bend iz Nemačke. Formacija kao kod Katme. 2 vokala, 2 gitare, bubanj i bas. Pevaju na nemačkom što zvuči i više nego moćno. Nemački rulez! Takođe veoma energični, mada malo manje veseli od Katme, a malo više mračni. Manuela takođe priča u pauzama između pesama, no u onoj histeriji koja se širila Žicom, teško je bilo razumeti šta. Ali kako muzika govori više od hiljadu reči, komunikacija kao ključ svega nije izostala, te nam pojas spašavanje koji prizivaju u jednoj od svojih pesama (ABSPRUNG sometimes things that have not been mentioned between two or more persons, can be the reason for some serious misunderstandings. Is there any lifebelt to get out of this mess?) ovaj put nije bio potreban. I opet su se smenjivali vokali Manuela, Martin, Manuela, Matrin. Oboje duboko posvećeni i predani onome što rade. Isto tako smenjivali su se brzi delovi sa sporima, a atmosfera kreirana ovakvom dinamikom bacala nas sa jednog  udaljenog ćoška uma na drugi, ili je barem meni tako izgledalo. Kao pre i posle bure. Kada su završili, jasno, bilo je kao posle bure. Fini ljudi, što bi se reklo “true”. Sve što su nam ispričali u intervjuu koji smo odradili dve nedelje ranije putem internet prepiske, potvrdio je susret uživo. To su oni, bez lažnog predstavljanja. Jedni drugima prijatelji, autonomna bića koja stvaraju živote za sebe i toplo dočekuju ljude koje sreću na putu kojim idu. Neka bude još ovakvih susreta i neka bude još ovakvih koncerata. I za njih i za nas.

mirela

Weltschmerz/Sick Times, 20.oktobar 2009, klub Žica, Beograd

Thursday, October 22nd, 2009

weltschmerz-sick-timesWeltschmerz zvuči pomalo nacistički priznaćete. Sumnjivo je to… A još sviraju na dan navodnog oslobođenja Beograda i to sa kim? Bendom iz Nemačke. Nisu tu čista posla.

Na taj 20.oktobar u posetu su nam došli MMF i ruski predsednik Medvedev, a grad, pored toga što je bio u blokadi, još je i “ulepšan” sa ruskim zastavama, na teveu su prikazivani ovi lakrdijaši iz Skupštine kako pokušavaju da se uvuku u dupe Medvedevu (iz koga je već virio Boris Tadić), a aktivisti/kinje jedne lokalne antifa grupe su prethodno veče privedeni u policijsku stanicu zato što su lepili sarkastične plakate na račun MMF-a i Medvedeva. Srbija je u kurcu, nije sporno. Pa ti onda idi još na pank koncert da se zajebavaš…

Dakle, da se vratimo već pomenutoj, upadljivo sumnjivoj manifestaciji, održanoj u Žici. Weltschmerz (ili “svetski bol” ako je verovati “dobro obaveštenim izvorima”) su nove zvezde lokalne DIY scene, ovo je bio njihov prvi koncert, i meni lično on je bio super – jedna potpuno nova energija i pristup, itekako potreban sceni natrpanoj bukom, krastom i teškim rifovima. Njihov zvuk je obojen nju vejv atmosferom (zbog klavijatura) i pank energijom, ritmovi i muzika su plesni, dok su tekstovi, koliko sam uspeo da razumem jednostavni, anarhistički i borbeni (Nihilistkinja, Insurekcija…). Šteta što nisu jos navežani kako treba, pošto ima tu dosta potencijala za odličan bend. Scenski nastup isto super, ples, skakanje, vesela ekipa u publici… Puna Žica, mislim da je ovaj put prekoračena magična cifra od 40 prodatih karata.

Nakon Weltschmerza klub se ispraznio pa su Sick Times započeli svirku u hladnijoj atmosferi, pred manjim brojem ljudi. Šta znam, onoliko koliko sam ih gledao, bili su mi okej, ali nezanimljivi, neki uobičajeni hc pank, sa pank rok delovima, vokal me podsecao na Negative Approach, ali mi nisu držali pažnju, pa sam izašao napolje na priču i druženje. Čuo sam da su svirali obradu Misfitsa, čini mi se i još nešto da su obradili, ali ne sećam se šta. Hm, hm, možda Black Flag… I tako… Okej veče u poremećenom gradu, u poremećenoj zemlji, u poremećenom svetu.

kobi

Analena / 36 Daggers (17.10.2009, klub Grad, Beograd)

Sunday, October 18th, 2009

thumb419_analena1Od desetine odgledanih koncerata u životu (mladosti) prosečnog pank-koraša retki žive u sećanju i nakon pet godina. Te 2004. nas nekoliko zagrljeno u transu je pevalo “I wish you would come to my galaxy” na koncertu Analene u Akademiji. Ana se smešila dok je pevala o šetaču između svetova koji treba da preduzme prvi korak, Miran, Siks i ekipa su kidali instrumente, a mi što smo bili u sevdahu opijeni i oduševljeni i još neki smo dan kasnije krenuli da ih gledamo i u Novom Sadu.

Pet godina posle, očekivanja naravno nisu bila mala pred dolazak Analene u KC “Grad”, pogotovo jer je bilo najavljeno da nastupaju sa neprežaljenim, a sad ponovo okupljenim beogradskim herojima melodične bučne gitarske muzike, 36 Daggers.

Dugo punk-hc-____ (ubaci neki bliski alternativni žanr) svirka nije okupila toliko ljudi, staro i mlado, a “toliko ljudi” zapravo znači negde oko 200, po slobodnoj proceni. Klub je prostran,  ukusno uređen i oplemenjen sitnim detaljima taman da se ne vidi da je do preuređivanja bio zapušteni haustor.

Degersi spontano izlaze na “binu”, tri godine stariji nego poslednji put kad su zajedno svirali.

Bina praktično postoji samo za bubanj. Ispred nje su dva velika stuba, tako da ako želite da vidite nešto više od vrhova činela i frizure gitariste najbolje je probiti se u prve redove.

andrijaPrva, novija pesma “So painted house” kao uvod u svirku dobro sumira zvuk ka kojem se bend kreće u stvarima snimljenim za još neobjavljeni album – muzika je nešto čvršći post-hc, i dalje sa melodičnim pevanjem. Nastavljaju sa “From nowhere” i tu publika počinje da se budi. Lepe tople melodije prožete gitarskom bukom razlivaju se po zidovima, mikrofon se kvari s vremena na vreme, ali Andrija peva iz sve snage i bez mikrofona, dok ga nosi publika.

U jednom trenutku kroz prozore iza benda mogao se videti voz koji prolazi tik pored zgrade.

Slede himna “Lift your head, Pooh”, i genijalna, kidajuća “Seven targets left”, koja uživo zvuči pet puta bolje nego na snimku. To je jedna od pesama za koju znaš da je klasik, da ti nikad neće dosaditi (jer prevazilazi svoj žanr), makar i za 10 godina kad budeš možda slušao isključivo džez. Takva je i strastvena “Blurring the right angles”, u kojoj uz ritam kao u “New day rising” od Huskera, Andrija šapuće “Why can’t you rectangle my triangle world”.

U prvim redovima traje žurka, a mi koji nismo uspeli da se probijemo napred smo slabo mogli da vidimo išta iza mase i stubova – kao da bend svira u drugoj prostoriji. Degersi završavaju, pa na bis sviraju nekoliko starih i novih pesama. Nadamo se da će nastaviti da postoje i posle ove svirke. Ojalá.

Analena počinje novom pesmom, koja otvara novi album „InConstantinopolis“, možda najmelodičnijom dosad. Nekako dolazim do prvih redova ispred benda, jer shvatam da će inače biti kao da nisam bio na svirci. I zaista, tek tu vidite šta se dešava. Ana sa istim onim smeškom od pre par godina peva i svira bas (Siks više nije u bendu), gitarski dvojac Miran i Mijo i dalje kidaju po žicama i vrište prateće vokale. Neke novije pesme na momente dosta podsećaju na stare, ali tek će se preslušati novi album. Ređaju se hitovi sa „Carbon based“ i EP-eva, a masa se njiše u zanosnoj divnoj buci. „Starcrossed logistics“, „Work in progress“, „Spilt milk“… nažalost, ništa se prve singlice i splita sa Unison. Koncert je morao da se završi ranije (valjda do ponoći, takva je politika kluba) iz nepoznatih razloga, jer je potom počela žurka se jednako bučnom elektronskom muzikom. Sve bi bilo super da je Analena mogla odsvirati još 3-4 pesme, a ovako željno iščekujemo sledeći koncert u Srbiji, nadamo se, za manje od pet godina. Ojalá.

Dule